Vlaga u stambenim prostorima
Vlaga je vodena para koja se uz ostale plinove nalazi u zraku, a u stambenim prostorima predstavlja jedan od vodećih uzroka narušavanja udobnosti življenja. Osim estetskih problema, postoji opasnost i od pojave zdravstvenih problema kroz pojavu plijesni i gljivica koje ispuštanjem spora u zrak mogu uzrokovati teške bolesti.
Pojava vlage može se podijeliti u tri skupine. Likvidna vlaga uzrokovana tekućom vodom (kiša, poplava, podzemne vode,..), higroskopna vlaga uzrokovana solima u građevnim elementima i kondenzacijska vlaga koja nastaje u uvjetima visoke vlage u zraku, a manifestira se u obliku rose na površinama gdje je prisutna razlika u temperaturama zraka. Najveća količina vlage koja se može zadržati u zraku ovisna je o temperaturi zraka i naziva se maksimalna vlaga.
Količina vodene pare koja se nalazi u zraku pri određenoj temperaturi naziva se apsolutna vlaga, dok relativna vlaga predstavlja omjer između apsolutne i maksimalne vlage. Vlaga u prostoriji nastaje svakodnevnim ljudskim aktivnostima kao što su disanje, kuhanje, tuširanje, a i prisutnost biljaka u zatvorenom prostoru utječe na povećanje vlage u zraku. Sušenje rublja u prostorijama dodatno povećava vlažnost zraka.
Četveročlano kućanstvo u prosjeku proizvede 10 litara vode u obliku vodene pare kroz dan koju treba odvesti iz objekta. Zbog sve većih zahtjeva za uštedom energije građevine se učinkovito izoliraju u svrhu sprječavanja ventilacijskih toplinskih gubitka. Na taj način vodena para ostaje zarobljena u unutrašnjim prostorijama i, ukoliko se ne osigurava redovito provjetravanje kojim se vlažni zrak odvodi iz prostorija, takav prostor postaje neugodan za život.
Kondenzacija
Pojava kondenzacije moguća je na svim površinama hladnijima od temperature zraka u prostoriji, najčešće zidovima. Kada u uvjetima visoke vlažnosti topli zrak iz prostorije dolazi u doticaj sa hladnim zidovima, dolazi do hlađenja zraka i apsolutna vlaga prelazi vrijednosti maksimalne vlage za sniženu temperaturu zraka. Tada dolazi do kondenzacije vodene pare na hladnim površinama zidova.
Ovakva pojava kondenzacije karakteristična je za negrijane prostore koji se tijekom zime hlade zajedno sa zrakom i tlom, a Osim pojave kondenzacije uzrokovane povećanom vlažnosti zraka u unutrašnjosti, moguća je pojava kondenzacije uslijed difuzije vodene pare kroz građevinske materijale. Difuzija je proces prelaska vodene pare iz područja visokog parcijalnog tlaka u područje niskog parcijalnog tlaka što rezultira isparavanjem s jedne strane, a kondenzacijom s druge strane.
Područje visokog parcijalnog tlaka najčešće predstavlja unutrašnji prostor sa višom temperaturom, dok je hladniji vanjski prostor sa nižim parcijalnim tlakom vodene pare. U starijim, slabije izoliranim, građevinama kondenzat se ravnomjerno apsorbirao u materijale i s vremenom ispuštao, često bez štetnih posljedica. Ukoliko se difuzija vodene pare kroz zidove onemogući postavljanjem paronepropusnog sloja, vlaga ostaje zarobljena u konstrukciji i kroz određeni vremenski period, uz estetski i zdravstveni problem, dolazi do degradacije konstrukcije.
Iako postoji nekoliko mehanizama pojave kondenzacije, svima je zajedničko da se pojavljuje na površini koja je hladnija od okolnog zraka. Pri vlažnostima zraka višima od 80% temperatura zraka se u doticaju sa hladnom površinom zida snižava ispod točke rosišta, te dolazi do procesa kondenzacije. Pojava kondenzacije često je posljedica postojanja toplinskog mosta. Toplinski most je područje ovojnice koje ima manji otpor prolasku topline od ostalih dijelova građevine, a razlikuju se konstrukcijski toplinski most, nastao korištenjem različitih vrsta materijala ili slabim brtvljenjem otvora, i geometrijski toplinski most, nastao uslijed promjene oblika građevine.
Sanacija vlage i sprječavanje kondenzacije
Sanacija problema kondenzacije temelji se na podizanju temperature unutrašnje površine zida iznad temperature rosišta ili sniženja vlage u zraku. Snižavanje vlage u zraku provodi se isušivanjem zraka ili provjetravanjem. Podizanje temperature ugradnjom toplinske izolacije predstavlja najefikasnije rješenje problema kondenzacije.
Građevinske elemente potrebno je izolirati toliko da temperatura površine bude veća od temperature rosišta, a pri tome vodeći računa o paropropusnosti slojeva kako bi se vodena para učinkovito odvodila iz konstrukcije. Izvođenje dodatne toplinske izolacije s vanjske strane konstrukcije, kako bi se izbjegla kondenzacija vodene pare unutar same konstrukcije, uglavnom je zahtjevno i skupo pa se iz tog razloga problem kondenzacije najčešće sanira korištenjem termo premaza na unutrašnjim površinama.
Termo premazi zbog prisustva specijalnih šupljih punila imaju smanjenu toplinsku provodljivost i na taj način podižu temperaturu površine. DRACO SHIELD 600 zahvaljujući šupljim staklenim kuglicama ima 10 puta manji koeficijent toplinske provodljivosti od betona i na taj način održava površinu toplom. Pojava gljivica i plijesni najčešći su indikator da na hladnim zidovima dolazi do kondenzacije.
Sanacija stoga započinje uklanjanjem gljivica i plijesni korištenjem sredstva za odstranjivanje gljivica, plijesni i algi DRACO CLEAN 600. DRACO CLEAN 600 ne sadrži klor ni kiseline, a nakon prskanja površina na kojima se nalaze gljivice i plijesan potrebno ga je ostaviti da djeluje 24 sata. Prije nanošenja DRACO SHIELD 600 površina se treba očistiti od mrtvih gljivica i plijesni, a svi labavi dijelovi trebaju se odstraniti i sanirati. Nakon pripreme površina DRACO SHIELD 600 razrjeđuje se 10-15% s vodom i nanosi u dva sloja, a ako je pojava gljivica i plijesni bila izrazita nanosi se i treći sloj uz utrošak materijala od 100 g/m 2 . Temperatura površine tretirane DRACO SHIELD-om 600 postaje viša od temperature rosišta što sprječava razvoj gljivica i plijesni, a prostor čini ugodnim i zdravijim za boravak.